Zaštićeni prirodni pejzaž „Duga njiva” stavljen je pod zaštitu radi očuvanja pejzaža izuzetnih karakteristika sa značajnim prirodnim, biološko-ekološkim, estetskim i kulturno-istorijskim vrijednostima, koje su rezultat prirodnih potencijala i tradicionalnog načina života lokalnog stanovništva.

Područje sadrži pejsaž visokih scenskih kvaliteta sa raznovrsnim staništima, divljim biljnim i životinjskim vrstama zajedno sa tradicionalnim korišćenjem zemljišta  i organizacijom koja se reflektuje u ljuskim naseljima i lokalnim običajima, načinu života i vjerovanjima. Zašićeni prirodni pejzaž „Duga njiva“ nalazi na spoju brdovitog reljefa i nizijskih terena Posavine. Takav položaj određuje složenu morfologiju, bogatstvo prirodnih oblika i raznovrsnost vizuelnih doživljaja, što čini Dugu njivu izrazitim primjerom živopisnog i kulturno oblikovanog predjela, u smislu člana 1. Кonvencije Savjeta Evrope o evropskim predjelima, koji pejzaž definiše kao „područje onako kako ga doživljavaju ljudi, čiji je karakter rezultat djelovanja i međusobnog odnosa prirodnih i/ili ljudskih faktora“.
Reljef Dugih njiva oblikovan je nizom zaobljenih grebena i kosina sa izraženim dolinama manjih potoka – Riječanke, Mijatovače, Tolise i Babešnice, koji svojim meandrima modeluju usječene kotlinaste forme i doprinose prostornoj dinamici pejzaža. Najviši vrh Trebave, Vis (692 m), te vrh Duga njiva (622 m) dominiraju okolinom, pružajući široke panoramske poglede prema sjeveru i sjeveroistoku, ka dolini Bosne, Vučijaku i širem prostoru Posavine. Takva prostorna otvorenost i promjenjivost pogleda čine osnovu vizuelnog identiteta ovog područja.
Geološku osnovu čine paleogeni sedimenti i pješčari, a reljef se odlikuje kombinacijom umjereno strmih i blagih padina, čime pejzaž poprima ritmičan karakter i osjećaj prirodne ravnoteže. Hidrološka mreža je razgranata, te sa više od 150 stalnih i povremenih vodotoka izvire na kratkim razdaljinama, čineći izuzetno hidrografski aktivan pejzaž, gdje se voda doživljava kao stalni pejzažni motiv i simbol životne dinamike Trebave.
Vegetacijski sloj je izrazito raznolik. Preovlađuju mješovite bukove i hrastove šume, šume bukve i božikovine, te mozaici livada, šikara i rubnih poljoprivrednih površina. Taj mozaik pejzaža svjedoči o dugotrajnom suživotu čovjeka i prirode. Napuštene terase, voćnjaci i sjenokosi skladno se uklapaju u prirodni okvir, dok prisustvo manastira Duga njiva i tradicionalnih domaćinstava potvrđuje kulturni kontinuitet i duhovnu dimenziju predjela. Upravo ta sprega prirodnih vrijednosti i nasljeđa čovjekovog rada daje pejzažu visoku estetsku i identitetsku vrijednost.
U skladu s principima Кonvencije Savjeta Evrope o evropskim predjelima, Duga njiva i šira Trebava mogu se posmatrati kao pejzaž visoke reprezentativnosti, prepoznatljiv, raznolik, ali i osjetljiv na promjene. Očuvanje njegove autentičnosti zahtijeva balans između zaštite prirodnih elemenata i održavanja tradicionalnih obrazaca korišćenja prostora. Pejzaž Duge njive nije samo skup prirodnih komponenti već i živi svjedok odnosa čovjeka i prostora, gdje prirodne forme, šume, vode i naselja čine nerazdvojivu cjelinu koja oblikuje lokalni identitet i doprinosi predionoj raznovrsnosti Republike Srpske.
Područje Duge njive je za potrebe zaštite prvi put mikološki istraživano. Imajući u vidu izuzetno sušne godine za istraživanje gljiva, dobijeni rezultati od 194 vrsta registrovanih gljiva su zavidni. U godinama sa više kiša u ljetnom periodu na ovakvim staništima pojaviće se neuporedivo veći broj vrsta gljiva.
Evropski savjet za zaštitu gljiva (ECCF), preko vodećih evropskih mikologa  pripremio je listu od 50 vrsta gljiva koje bi trebalo generalno zaštititi na što širem evropskom područiju, a prije svega u EU. Radi se o ekstremno rijetkim vrstama gljiva. Sa ovog spiska na području Duge njive registrovane su Strobilomyces strobilaceus, Phylloporus pelletieri, Leucopaxillus compactus (=Leucopaxillus tricolor)  i Amanita casearea. 
Florističkim istraživanjima ovoga područja registrovano je prisustvo 385 taksona u rangu vrsta i podvrsta. Od ukupnog broja četiri vrste – Cephalanthera damasonium (Mill.) Druce, Cephalanthera longifolia (L.) Fritsch, Platanthera bifolia (L.) Rich. i Ruscus hypoglossum L. su strogo zaštićene vrste u Republici Srpskoj („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 65/20).  Vrste Ilex aquifolium L. (božikovina) i Ruscus aculeatus L. (širokolisna veprina) spadaju u kategoriju zaštićenih vrsta.  Širokolisna veprina nalazi se i na Aneksu V evropske Direktive o staništima, dok su navedeve vrste iz porodice orhideja tretirane CITES konvencijom.
Analizom stanišnih tipova zasnovanoj na EUNIS klasifikaciji, na području Duge njive je registrovano 39 različitih stanišnih tipova. Naročito značajna su šume montane bukve, rijetke šume bukve i božikovine, jošici duž potoka, nizijske livade košanice i nekoliko varijanti hrastovih šuma. 
U bogatstvu životinjskog svijeta prednjače šumski, livadski i vodeni insekti, prije svega dnevni i noćni leptiri (145 vrsta), tvrdokrilci, riječni rakovi. Naročito je značajno prisustvo vrste dnevnog leptira - Euplagia quadripunctaria (Poda, 1761), koji je registrovan na više lokaliteta a nalazi se na aneksu II Direktive o staništima.
U brojnim vodotocima na Trebavi registrovano je 6 vrsta riba, dok je tokom istraživanja herpetofaune registrovano 8 vrsta gmizavaca i 6  vrsta vodozemaca.
Prilikom istraživanja na Trebavi, u samom predloženom obuhvatu zabilježene su 73 vrste ptica koje koriste područje predloženog obuhvata tokom gnježđenja, hranjenja ili zimovanja. Pored njih, 21 vrsta spada u one koje su posmatrane u blizini granica predloženog zaštićenog područja (do 10 km), tako da je moguće da se zabilježe i u obuhvatu. Od vrsta u obuhvatu 40 vrsta su gnjezdarice/stanarice, što je prilično veliki broj vrsta prisutnih tokom cijele godine i upućuje na još uvijek relativno dobre i raznovrsne stanišne uslove. Ovdje spadaju tipične šumske vrste (sove, djetlići, sjenice, drozdovi, zebe i dr.) ili vrste otvorenih i mozaičnih terena (ševe, pliske itd.). Važno je reći da su sve registrovane vrste kod nas zaštićene ili strogo zaštićene vrste. 
Sisari su dosta brojna i značajna grupa kičmenjaka na ovom području. Registrovane su ukupno 34 vrste od čega je 8 šišmiša i svi su strogo zaštićene vrste, odnosno vrste sa aneksa II Direktive o staništima. Pored njih strogo zaštićene su  istočni bjelogrudi jež i evropska crvena vjeverica, dok su zaštićene sivi puh, puh lješnikar, poljska voluharica i evropski zec.
Planina Trebava je dokaz dugorajne i dinamične veze između čovjeka i prirode. O tome svjedoče ostaci sredovijekovnih naselja i fascinantan pejzažni mozaik koji naglašava krhku ravnotežu između čovjeka i prirode.